..take my hand and never let it go...

..prva ljubav...

Tad još nisam ništa znao
i još nisam verovao,
da na svetu tuge ima.

Jedino mi važno bilo
da postanem levo krilo
il' centarfor školskog tima.

Tad sam iznenada sreo
najtoplijeg leta deo,
to su njene oči bile.
Imala je kose plave
i u njima na vrh glave
belu mašnicu od svile.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Kad je prošlo đačko vreme,
padeži i teoreme
i stripovi ispod klupe,
nije više bila klinka,
počela je da se šminka
i da želi stvari skupe.

Tako mi je svakog dana
bivala sve više strana,
slutio sam šta nas čeka.
Pa sam prestao da brinem
kako da joj zvezde skinem,
postala mi je daleka.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Danas je na sedmom nebu,
kažu mi da čeka bebu.
Našla je sigurnost, sreću, dom...
Ima muža profitera
pred kojim je karijera
i mesto u društvu visokom.

Ja još kradem dane bogu.
Ja još umem, ja još mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Još sam sretan što postojim,
pišem pesme, zvezde brojim.
Još sam onaj isti vetropir.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana sama,
za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

...Đorđe Balašević..

..ljudovi...
..puno se toga promijenilo...i ne da mi se više pisat...fkt...
..blog neću zatvarat,neka ostane...da možt čitat one škrdobine koje sam prije pisala...pozz...

.djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma...pošto je trebala dugo čekati,odlučila je kupiti knjigu da bi joj vrijeme brže prošlo...
kupila je knjigu i paketić keksa.
sjela je u čekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao...
pored nje je bila stolica sa keksom,a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine.kad je ona počela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan....
ona se šokirala,ali nista ne reče i nastavi čitati knjigu....u sebi je pomislila "ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više
hrabrosti, do sada bih ga vec udarila..."
svaki put kad je ona uzimala jedan keks,čovjek
pored nje,ne obazirući se ni na što,je uzimao isto tako jedan....nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i
djevojka pomisli "baš me interesira sto će sad uraditi!!!" čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!!!
"ovo je zaista previše " poče da uspuhuje šokirana,uze svoje stvari, knjigu,torbu i ode prema izlazu iz čekaonice...kada se osjećala malo bolje,nakon što ju je prošla ljutnja,sjela je
na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogadjaje...
zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci ...............
..u tom trenutku ugleda svoj paketić keksa još uvijek netaknut....

...postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks isti kao njen
bio od gospodina koji je sjedio pored nje,ali koji je,bez šokiranja,
nervoze ili prepotencije,podijelio i svoj posljednji komad sa njom,
totalno suprotno od nje,koja se čak osjećala povrijedjena u vlastiti
ponos i osjecanja.

ZAKLJUCAK: ..koliko puta u našem životu ćemo ili smo
pojeli tudji keks,a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
..prije nego što se dodje do brzopletog zaključka i prije nego sto se
počne misliti lose,GLEDAJ sa pažnjom detalje,vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!


..u životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti..
- ..kamen kad je bačen...
-..riječ nakon što je rečena...
- ..mogućnost nakon što je izgubljena..
- ..vrijeme kad je prošlo..
- ..ljubav za koju se NE BORI....

...30.srpnja je bilo 6.mjeseci kako ga nema....

...ovo je istinita prica o grckom vjencanju koje je nedavno održano u gradu Astoria, država New York....
o njemu su pisale i lokalne novine,a cak ga je i Jay Leno spomenuo u svom talk showu...bilo je to veliko vjencanje s oko 600 uzvanika....na prijemu, nakon samog cina vjencanja,mladoženja je izašao na pozornicu i na mikrofon se obratio uzvanicima.rekao je da se želi svima zahvaliti na dolasku - a mnogi su doputovali cak iz Grcke - i pruženoj podršci na pocetku nihova zajednickog života....posebno se želio zahvaliti svojoj i mladenkinoj obitelji, kao i svome puncu zato im je omogucio tako velicanstven prijem....u znak zahvalnosti svima, za sve je pripremio poseban poklon....s donje strane stolice svih uzvanika, ukljucujuci i mladence, nalazila se zaljepljena kuverta. ...rekao je da je to poklon od njega i pozvao ih da je otvore...u svakoj luksuznoj omotnici (izradenoj od debelog papira oker boje od manila vlakana) nalazila se fotografija na sjajnom papiru dimenzija 20 x 25 cm njegove novovjencane supruge kako se ševi s kumom......
mladoženja je u njih poceo sumnjati još prije nekoliko tjedana i unajmio privatnog detektiva da ih prati...nakon što je neko vrijeme stajao u tišini i nekoliko minuta gledao reakcije uzvanika, obratio se zaprepaštenoj gomili rekavši im:
'Odoh ja, a vi nastavite slaviti s tom kurvetinom.' ..sutradan ujutro razvrgnuo je brak.vecina ljudi otkazala bi vjencanje istog trena nakon što bi doznali da ih je partner prevario,
ali ovaj frajer je nastavio paradu kao da je sve u najboljem redu.
njegova osveta:
mladenkini roditelji platili su 92.000 $ za vjencanje i prijem oko 600 uzvanika,a najbolje od svega, ukaljao je ugled mladenke i kuma pred 600 prijatelja i clanova obitelji..mislite li da bi od ovoga mogli napraviti 'neprocjenjivu'
reklamu za MasterCard?
..pokušajmo...
1.fancy prijem za 600 uzvanika ' - 92.000 $
2.fotografije s vjencanja da se dogadaj ovjekovjeci ' 4.000 $
3.2-tjedno luksuzno bracno putovanje na otok Mikonos (Grcka) ' - 8.500 $
4.pogled na izraz lica sviju uzvanika kad su vidjeli fotografiju
neprocjenjivo!
...postoje stvari koje se ne mogu platiti novcem...
..za sve ostalo tu je MASTERCARD.....




..dobila sam ovaj mejl prije nekoliko dana....i nasmijao me do suza...

...nadam se da će i vas....

...btw...pazite kaj radite,pogotovo prije vjenčanja...

-zaljubiti se....

-smijati se od sveg srca....

-pronaci puno mail-ova od kad se vratis s odmora...

-šetati po nekom lijepom mjestu...

-slušati omiljenu pjesmu na radiju....

-probuditi se i slušati kako vani pada kiša...

-izaći iz tuša i obrisati se u topli ručnik....

-primiti poziv od osobe koju dugo nisi vidio/la...

-dobar razgovor....

-pozivi u ponoć koji traju satima....

-smijati se bez razloga....

-slučajno čuti da netko lijepo govori o tebi....

-probuditi se i shvatiti da još možeš odspavati nekoliko sati...

-slušati pjesmu koja te podsjeća na 'tu' osobu...

-biti član jedne ekipe...

-prvi poljubac...

-stvoriti novo prijateljstvo...

-osjetiti žmarce u trbuhu svaki put kad vidis tu osobu...

-provesti neko vrijeme sa svojim najboljim prijateljima/icama...

-osjetiti da su osobe koje voliš sretne....

-obuci šuškavac od osobe koja ti se svidja, a da još uvijek miriše na njezin/njegov parfem....

-posjetiti starog/u prijatelja/icu,i vidjeti da se stvari izmedju vas nisu promjenile....

-imati nekoga da ti kaže da te voli...



JER...potrebna je samo jedna minuta da se zagledaš u nekog...
...jedan sat da ti se svidi....jedan dan da ga zavoliš...ali potreban ti je cijeli život da ga možeš zaboravit....

..post posvećen dečkima koji ne poštuju svoje cure..


....žao mi je što nisam dovoljno lijepa da budem 'tvoja mala'...


.....što nisam playboyeva zečica i što se ne mogu ponašati kao tvoja porno zvijezda....


...ako nemam tjelo koje te uzbuđuje...


....što neću kleknuti na koljena i moliti kako bih ti se svidjela...


....što mi je kosa prekratka...



...što se toliko trudim da ti se svidim,a na kraju ostanem povrijeđena...


...a najviše od svega mi je žao što dečki ne mogu prihvatiti curu onakvu kakva ona zapravo je...i žao mi je što će se većina dečkiju složit sa ovim,a za pet minuta zaboraiti na to....
...dečki,razmislite kako tretirate svoje cure...
...i umjesto komentiranja njenog izgleda,ponašanja...ili neke osobnosti..recite joj...
.....SVIĐAŠ MI SE TAKVA KAKVA JESI!!.....



....a idealan čovjek je:
-to je onaj koji ti kaže' ljepotice' umjesto'sexy'
-koji te zove kada si završila razgovor sa njim
-onaj koji ostaje budan samo da bi vidio kako ti spavaš
-onaj koji te ljubi u čelo
-koji želi da ti pokaže svijet kada si nedotjerana
-koji te uzme za ruku pred svojim prijateljima
-onaj koji te stalno podsjeća koliko si mu važna i koliko je sretan sto
te ima
-onaj koji kada razgovara sa svojim prijateljima kaže : 'To je
ona...'

..zašto..zašto su svi tako okrutni.....bezosjećajni...šta ne vide da i jedna mala sitnica..jedna riječ može povrijediti čovjeka..i sada...ovako povrijeđena...sjedim na krevetu i plačem....suze mi same klize niz lice...i ne mogu prestati...toliko sam toga držala u sbi...jednostavno sam pukla...ne mogu više..zar nikome nije stalo do mene....do mojih osjećaja....želim se pokupiti...i pobjeći....pobjeći negdje gdje me nitko neće vrijeđati...negdje gdje ću moći plakati na miru...pa di su mi sad oni prijatelji....oni koji su govorili da su uz mene....da im se javim ako budem trebala pomoć...to su bile laži...evo gledam ih...i vidim lažljivce....govorili s mi da su uz mene......a iza leđa me ogovaraju na sve strane.....zašto su mi lagali.?!
...zašto mi jednostavno nisu htjeli reći istinu....zašto?!...ne razumijem ih....samo su me iskorištavali....prema svima sam bila dobra,a oni meni tako vraćaju...pa čime sa to zasužila...šta da radim...da li da pobjegnem....ili da se ponašam prema njima kao da su zadnje smeće na svijetu...da se ponašam prema njima...onako kako se oni prema meni ponašaju....ali...ja nisam takva....ne padam tako nisko...i ne želim se spuštati na njihov nivo.... mrzim kad me netko vara....čemu?ja samo želim saznati istinu....želim znati što ljudi iskreno misle o meni....
želim istinu...ma kakva god ona bila....




->..priča koju sam danas čula...potaknula me na pisanje posta....neki se ljudi ponašaju kao zadnje smeće prema svojim prijateljima....ma takve me osobe nisu vrijedne.....<-

..budim se...otvaram oči...i gasim iritantnu zvonjavu alarma...želim ostai u toplom krevetu...ali ne...alarm mi ne da mira...ustajem iz kreveta....spremam se u školu....svi su tako dobri prema meni....i mama....i tata....čak i sestre...malo scary...valjda mi ja danas sretan dan...dolazim u školu...svi me pozdravljaju...svi se zabavljaju i smiju se....pa zašto ne bih i ja...pomislih....u društvu svojih najboljih prijatelja....zabavljamo se cijeli dan...pod svim satovima....samo smijeh,smijeh i smijeh...čak su i profesori dobri....nitko od profesora ne pita...nikakav ispit ne pišemo...danas je fkt čudan dan...ali ja se želim samo zabavljat...kao i svi ostali...to i činim....zvoni za kraj 6.sata...cjeli je razred odjurio van...neki škicat deške...neki u pušionu....a neki bezveze lunjat hodnicima...opet je samo zabava u pitanju....zvoni za kraj odmora...zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...nikome se ne žuri na sat....imamo matematiku...svi bi najrađe otišli..svi bi pobjegli....nikome se ne da ostat...nakon nekoliko minuta teškim koracima smo otišli u razred......profesorica je već bila u razredu.....nikakva isprika nije bila dovoljna...bila je ljuta...osjećalo se u zraku....uzela je dnevnik....otvorila imenik....i sa smiješkom na licu izgovorila je moje ime....htjela sam propast u zemlju.....zašto ja.?!....ne želim prolaziti pakao....došla sam pred ploču....počela riješavat zadatak..ruke su mi se tresle..nisam znala šta da pišem....pogledah profesoricu kako šapuće razredu...neće ona to znat...ona je propalica...i grohotom se nasmijaše...ulovila me trema...ruke mi se znoje.....htjela sam pobjeći...i vikati...jedva nekako sam riješila zadatak....gaduri ništa nije bilo jasno......zadavala mi ih je još..i još....i još.....a ja sam riješavala....sve brže i brže...znala sam....samo sam logički zamišljala....tada je rekla dosta!!!!!!!!!!!pogledala sam ju sa smiješkom na licu...jedva mi je dala odličan..peticu je zapisala toliko malu....sad je bila još ljuća....opet čujem neku dosadnu melodiju....otvorim oči...pa to je opet alarm...sve je ovo bio san....pa naravno...ja i petica iz matematike....hm..nikada....